Ispis
Toni Marić
Kategorija: HR - Popisi ENKB
Hitova: 117

Izradi inicijalnog popisa elemenata nematerijalne kulturne baštine (ENKB) karakterističnih za područje Županije Zapadnohercegovačke prethodilo je održavanje znanstveno stručnog skupa u Gornjem Gracu u Širokom Brijegu pod nazivom Vrila tradicijskog naslijeđa 2017.
Na osnovu razmatranja i preporuka sa skupa formirana je ekspertna skupina Društva za DTKB. Ona je u suradnji s članovima HKD Vrila i Društva Kapina radila na terenu na području šest širokobrijeških sela Župe Mostarski Gradac koja obuhvaća Dobrič, Donji Gradac, Gornji Gradac, Gostušu, Grabovu Dragu i Provo, prikupila materijale i u kratkim crtama opisala pedeset sedam ENKB karakterističnih za područje ovih šest širokobrijeških sela.

Nakon toga Društvo za DTKB 2019. godine organiziralo je u Širokom Brijegu znanstveno stručni skup o digitalizaciji i očuvanju ENKB. Na ovom skupu okupili su se predstavnici KUD-ova kao i eksperti za digitalizaciju i tradicijsku kulturnu baštinu. Na osnovu izlaganja na Skupu nastao je inicijalni popis ENKB karakterističnih za područje Županje Zapadnohercegovačke koje baštini veliki dio njenih žitelja.
Pod pojmom element nematerijalne kulturne baštine ovdje se smatra dio nematerijalne kulturne baštine koji je još uvijek živ u lokalnoj zajednici, ima svoje baštinike, redovito se prezentira i kontinuirano se provode aktivnosti na njegovu prenošenju na mlade naraštaje. Ovaj popisi ENKB s kratkim opisima na portalu diple.org nije službena lista. Popis služi kao informacija za širu javnost i može poslužiti kao pomoć institucijama koje u svojim ovlastima imaju izradu službenih listi ENKB kako to predviđa konvencija UNESCO-a iz 2003. godina i zakonska regulativa u BiH.
Popis ENKB za područje Županije Zapadnohercegovačke trenutno je segmentiran u nekoliko cjelina i to:

  1. Tradicijska pjevanja:
    •  Ganga,
    •  „Zdravo tilo Isusovo“,
    •  „U sve vrime godišta“ ili „Božićna pisma“,
    •  „Gospin plač“.
  2. Prakticiranje tradicijskih glazbala:
    •  Sviranje i pjevanje uz gusle,
    •  Sviranje i plesanje uz diple,
    •  Sviranje i plesanje uz sviralu ili dvojnice.
  3. Tradicijski plesovi:
    •  Trusa,
    •  Taraban,
    •  Proleta.
  4.  Stare legende i priče:
    •  „Legenda o bilom lovcu Kudi“,
    •  „Legenda o Kučibabi“,
    •  „Legenda o Džudžanu“,
  5.  Pučke proslave:
    •  Bilska misa.
TRADICIJSKA PJEVANJA NA INICIJALNOM POPISU ENKB ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Trenutno su obrađeni podaci o četiri tradicijska pjevanja koja se prakticiraju na većem području Županije Zapadnohercegovačke.

1. Ganga

Ganga se može opisati i kao „baštinjeno višeglasno pučko pjevanje u kojem jedan glas (pivač) pjeva riječi pismice, a drugi glas (priginjač ili unison od više glasova – priginjači) prati pivača priginjajući (...)” [6]. Ganga je tradicijski izričaj svojstven, najvećim dijelom, Hercegovini i Imotskoj krajini. Pjevaju ga i muškarci i žene u raznim prigodama i to, gotovo uvijek, u desetercu. [6, 7, 16, 17, 21]. Gangu baštine svi članovi KUD-ova s područja Županije Zapadnohercegovačke

2. Zdravo tilo Isusovo

Pjesma „Zdravo tilo Isusovo“ je tradicijsko dvoglasno crkveno pjevanje a ponekad i s povremenim jednoglasjem. Pjevaju ga žene i muškarci prilikom misnoga slavlja. Uglavnom se pjeva u crkvi. Ova pjesma duboko je ukorijenjena među stanovnicima mjesta Zapadnohercegovačke županije a i šire kao i dio tradicijske kulturne baštine.

3. „U sve vrime godišta“

Pjesma „U sve vrime godišta“ je tradicijsko dvoglasno, a ponekad i s povremenim jednoglasjem, pučko pjevanje. Pjevaju ga žene i muškarci u Božićno vrijeme. Tekst pjesme opisuje rođenje Isusa Krista. Pjeva se u kući i u crkvi. U obiteljskom domu se obično u vrijeme pred Božić u večernjim satima okupi cijela obitelj i pjeva ovu pjesmu. Pjesma se pjeva i na sami blagdan Božića najčešće uz božićno žito ukrašeno s tri svijeće. Kroz pjesmu se slavi i novi život koji dolazi rođenjem. Ova pjesma nerazdvojni je dio tradicijskog kulturnog naslijeđa povezanog s Božićnim blagdanima velikog broja stanovnika kako u ruralnim tako i u urbanim dijelovima Županije Zapadnohercegovačke a i šire.

4. Gospin plač

Pjesma „Gospin plač, je tradicijsko dvoglasno, a ponekad i s povremenim jednoglasjem, pučko pjevanje. Pjevaju ga žene i muškarci za vrijeme Korizme odnosno tijekom četrdeset dana prije blagdana Uskrsa. Tekst pjesme opisuje muku Isusa Krista, njegovo razapinjanje i smrt na križu. Pjeva se u kući i u crkvi. U obiteljskom domu se obično u vrijeme Korizme u večernjim satima okupe svi članovi i pjeva ovu tužnu pjesmu kao podsjetnik na muku i patnju Isusa Krista nakon koje je došlo uskrsnuće. Jedna od poruka ove pjesme koja se prenosi kroz narod je kako dobrota i istina uvijek na kraju pobijede. Postala je sastavni dio tradicijskog kulturnog naslijeđa velikog broja stanovnika Županije Zapadnohercegovačke.

TRADICIJSKI INSTRUMENTI KOJI SE PRAKTICIRAJU NA PODRUČJU ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Na portalu diple.org trenutno su obrađeni podaci o tri tradicijska instrumenta koja se koriste na području Županije Zapadnohercegovačke.

5. Sviranje i pjevanje uz gusle

Tradicijsko gudačko glazbalo napravljeno od javora, a preko zvučnoga dijela gusala („korito”...) postavljena je koža od jareta. Na „krčalo” (zatezač, ključ) i „oputu” (najniži dio zvučnoga dijela gusala), te na gudalo postavljena je struna od dlaka konjskoga repa. Osim javora, jareće kože i konjske dlake rabe se, pogotovo u novije vrijeme, i drugi materijali. Koristi se isključivo kao pratnja uz pjevanje tradicijskih epskih pjesama u desetercu. Na području Županije Zapadnohercegovačke nalazi se veći broj baštinika sviranja i pjevanja uz diple. [13]

6. Sviranje i igranje uz diple

Tradicijsko puhačko glazbalo napravljeno od jareće kože, sa sviralom („prsnicom”) od javora s dvije cijevi i dva piska od, najčešće, trstike. Na koži se nalazi „dulac”za napuhivanje zraka, te „ogledalo” i zubi od divljega vepra ili rogovi od divokoze. U zadnje vrijeme diple se najčešće koriste kao glazbena pratnja uz ples, ali su se nekada više koristile za solo-dionice. Sviranje i plesanje uz diple baštine svi KUD-a s područja Županije Zapadnohercegovačke. [1, 13]

7. Svirala/dvojnice

Tradicijsko puhačko glazbalo pravljeno uglavnom od javora, s dvije cijevi i dva piska. Koristi se kao pratnja uz ples ili solo-dionice. Najčešće su ih izrađivali i koristili pastiri. Korištena je ponekad i na seoskim sijelima i pučkim obljetnicama. Sviranje i plesanje uz sviralu baštine gotovi KUD-a s područja Županije Zapadnohercegovačke. [1, 13]

TRADICIJSKI PLESOVI NA INICIJALNOM POPISU ENKB ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Obrađeni su osnovni podaci o tri tradicijska plesa na području Županije Zapadnohercegovačke koji su još uvijek živi u lokalnim zajednicama.

8. Trusa

Tradicijski ples koji se pleše u trokoraku punim stopalom. Treći korak često je naglašen jačim udarcem stopala o podlogu. Može se plesati uz pratnju dipala, dvojnica, usne harmonike ili „na suvo”* (bez pratnje glazbala). Pleše se u mjestu ili po kolu u obliku kruga. [1, 13]
Kolo se kreće uvijek u lijevu stranu. Pleše se bez pjevanja. Plesači i plesačice izmiješani su i drže se za dlanove. Ovaj tradicijski ples baštine svi KUD-ovi s područja Županije Zapadnohercegovačke.

9. Taraban

Cjelinu tarabana čine dva trokoraka i iskorak naprijed desnom ili lijevom nogom. Pleše se punim stopalom uz pratnju dipala, dvojnica, usne harmonike ili na suvo. Iskorak nogom naprijed naglašen je jačim udarcem stopala o podlogu. Plešući taraban kolo se, osim plesa u mjestu, može lagano kretati u lijevu stranu. Pleše se bez pjevanja. Plesači i plesačice izmiješani su i drže se za dlanove. Ovaj tradicijski ples baštine svi KUD-ovi s područja Županije Zapadnohercegovačke. [1, 13]

10. Proleta

Oličenje dinarskog područja je ples „proleta”. Proletu su plesali mladić i djevojka u zatvorenu kolu. Međusobno se gledaju u oči, udaljeni do jedan metar jedno od drugog. U laganim poskocima s noge na nogu mijenjaju mjesta. Djevojka drži ispružene ruke s dlanovima okrenutim prema tlu dok mladić drži ruke iznad sebe. U ovome se plesu ogleda otmjenost mladića i djevojke. Ovaj tradicijski ples baštine svi KUD-ovi s područja Županije Zapadnohercegovačke. [13]

STARE LEGENDE I PRIČE NA INICIJALNOM POPISU ENKB ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Na portalu diple.org obrađeni su podaci u kratkim crtama o tri legende koje su još uvijek žive u mnogim mjestima na području Županije Zapadnohercegovačke.

11. Legenda o bilom lovcu Kudi

Narodna predaja govori kako je „Bili lovac” ili „Kudo” nekad davno živio na području Hercegovine [13]. Bio je strastven lovac. U lov je uvijek išao s dva psa. Njegova strast za lovom bila je pretjerana. Druge ljude je ponekad ometao u njihovim svakodnevnim poslovima kad je išao u lov. Za života je bio proklet zbog pucnjeva u blizini crkve i ometanja drugih ljudi dok su bili na misi.
Ljudi su pričali kako su nakon njegove smrti često viđali veliku sjenku čovjeka, i dvaju pasa, kako preskače s brda na brdo. Govorilo se i kako bi se čuo lavež njegovih pasa.
Mještani, ovisno od mjesta do mjesta, navode u svojim prepričavanjima legende različita mjesta u kojima se „Kudo“ navodno rodio i živio. Jedna od interpretacija legendi, koja se prepričava na području širokobrijeških sela Župe Mostarski Gradac, govori da se rodio, živio i nakon smrti pokopan u Grabovoj Dragi. Pored Marića groblja u Grabovoj Dragi postoje ostaci groba za koji se tvrdi kako je u njega ukopan Kuda. Također ista priča nastavlja da je nakon smrti viđen kako preskače preko kanjona Baćine iz Pologa u Dobrič i dalje ide prema Grabovoj Dragi. Dobrič i Grabova Draga su naseljena mjesta u Gradu Širokom Brijegu a Polog je naseljeno mjesto u Gradu Mostaru.

Na fotografiji su izletnici na Velikoj gomili iznad Avlija u mjestu Dobriču u Širokom Brijegu 2019. godine; U pozadini je kanjon Baćine gdje je po narodnoj predaji Bili lovac ili „Kudo“ preskakao s jedne strane kanjona na drugu.
Na fotografiji su izletnici na Velikoj gomili iznad Avlija u mjestu Dobriču u Širokom Brijegu 2019. godine; U pozadini je kanjon Baćine gdje je po narodnoj predaji Bili lovac ili „Kudo“ preskakao s jedne strane kanjona na drugu.


Ovu legendu prepričava i baštini više mjesta u Županiji Zapadnohercegovačke kao dio tradicijske kulturne baštine.

12. Legenda o Kučibabi

Legenda o „Kučibabi“ nastala je s namjerom da se djecu zaštiti od upadanja u čatrnje [5]. Po narodnoj predaju u svakoj čatrnji nalazi se strašno stvorenje – „Kučibaba” [13]. Nitko nikad Kučibabu nije vidio, ali svi pričaju kako je strašna. Malu se djecu plašilo kako ne bi bez odraslih prilazila otvorima na čatrnjama i tako sebe dovodila u opasnost (da u nju upadnu, jer nije bila „krunā” – obzida oko otvora čatrnje). Djeci se govorilo ako se tko malen rastom približi vratnicama čatrnje, može iskočiti Kučibaba i povući ga unutra. Legendu o Kučibabi prepričava znatan broj mještana u naseljima u Županije Zapadnohercegovačke kao dio tradicijske kulturne baštine.

 13. Legenda o Džudžanu

Po legendi Džudžan je mitska životinja, veličine lasice, koja se po narodnoj predaji hrani kokošima i sitnim domaćim životinjama. Zbog toga se djeci govorilo kako se sve sitne domaće životinje moraju uvečer skupiti i zatvoriti u svoje prostorije kako ih ne bi bez njih ostali jer će ih Džudžan odnijeti [13]. Ovu legendu baštine mještani većine naselja u Županji Zapadnohercegovačkoj.

PUČKE PROSLAVE NA INICIJALNOM POPISU ENKB ŽUPANIJE ZAPADNOHERCEGOVAČKE

Trenutno su obrađeni podaci o jednoj pučkoj proslavi koju baštine, posjećuju i živom održava znatan dio žitelja Širokog Brijega kao i dio žitelja Mostara.

14. Bilska misa

Pučka proslava Bilska misa u širokobriješkom kraju ima posebnu važnost a pogotovo kod mještana sela Župe Mostarski Gradac i to Dobriča, Donjeg Graca, Gornjeg Graca, Grabove Drage, Gostuše i Prova [12] . Proslava se održava u Širokom Brijegu u Grabovoj Dragi na predjelu brda Velike Bile zvanom Misište. Tu se nalazi mala udolina u kojoj je sagrađena kapelica sa zvonikom. Proslava se održava krajem lipnja ili početkom srpnja nakon završetka blagoslova polja u Župi Mostarski Gradac. [12, 13]
Po narodnoj predaji tu se održava misno slavlje i pučka proslava duže od 700 godina. Proslava započinje blagoslovom, ophodom i misnim slavljem. Slijedi užina uz tradicijske poslastice koje pripremaju prisutne domaćice. Nakon užine u udolini pored kapelice pleše se trusa, taraban i proleta, igra kolanje uz pjevanje i biranje. Čuju se diple i dvojnice, a pjeva se ganga, bećarac i brojkavica. Često se čuje i putničko pjevanje. Preko puta Misišta, uz staru čatrnju, mladići se natječu u tradicijskim sportovima i to u „bacanju kamena s ramena”* i „potezanju
Za Bilsku misu posebno je vezana gurmanska poslastica „cicvara”* koja se pravo od domaćeg sira, domaćeg maslaca i brašna. Na ovu pučku proslavu dolazili su i vinari iz Brotnja, na konjima dogonili vino u „mišinama” (mjehovima) i prodavali ga u bukarama.
Sudjelovanje u događanjima na Bilskoj misi izravno baštine članovi HKD Vrila kao i mještani okolnih mjesta oko lokaliteta Misišta na Bilima.